Jedna neočekivana

Dodir nezgrapne riječi pod krovom posutim
Očekivanjima novih, drugačijih dana
Pod muzikom aviona, među jasenovim tonovima
I znatiželjnim dodirima.
Osjetih tvoju magličastu bliskost
I strah od novih, drugačijih leptira.

Ovi se ne zaustavljaju samo u stomaku.
Poniru duboko.
Dovode do najljepšeg fizičkog bola.

Lovim u bistroj vodi
Samo tvoje riječi.
Poglede nemam,
Razapeti su među žicama,
Preko starih vagona
Ukradeni negdje usput
Blizu si mi, tu, ispod brda.
Vidim ga i sada. Tačkice grada mi
Naziru put do tebe.

Želim da te uhvatim.
Držim na toplom dlanu. Istopićeš se, znam. Kad tad.

Ti si sve što nisam željela.
Sivo-zelen. Stvaran.
Uspavljuješ ovaj nemir, krotiš srneći pogled srca mi ...
Trza se još malo.
Zato i boli.